Slučaj Ilić Zorice iz sela Dragovac kod Bojnika

Zorica je 40 godina stara, duševno je bolesna, živi u neuslovnoj i trošnoj kući u fazi propadanja sa ocem Bogosavom i majkom Radmilom.U toku 2001 godine počev od juna pa do 15.10.2001. godine otac Bogosav je Zoricu od 05.00 do 23.00 sati, svakog dana , držao zaključanu u memljivom podrumu porodične kuće, koji je ceo ukopan u zemlju, iznad zemlje se nalazi samo jedan nezastakljeni otvor dimenzija 35×35 cm, koji više podseća na staju, u kome se nalazio i jedan primitivan ležaj na kome je Zorica sedela i spavala. Otac je Zoricu hranio jednom u toku dana, na način što joj je maloj plastičnoj

Izgled podruma u kome je Zorica više meseci bila zatvorena

Lice Zorice nakon njenog izlaska iz podruma

Izgled Zorice nakon zlostavljanja – otečeno uvo i slomljena vilica

posudi ujutru ostavljao neku hranu koju bi nekad pojeli psi ili mačke. U 23.00 sati svakog dana otac je Zoricu odvodio u kuću gde je boravila do 05.00 sati narednog dana kada je opet vodio u podrum. U toku dana i noći otac Bogosav je iz razloga koje nismo uspeli da saznamo, stalno tukao Zoricu nanosivši joj povrede po telu i licu, koje niko nije zbrinjavao, te je Zorica zbog bolova od batina i povreda, te dugotrajne izolacije u mračnom i memljivom podrumu, stalno dozivala i molila za pomoć, a kad su jauci postali nepodnošljivi i za komšije, oni su slučaj prijavili Odboru za ljudska prava u Leskovcu. Po nalogu načelnika leskovačke policije Zorana Stojanovića na lice mesta je izašla patrola policijske stanice u Bojniku i pravnik i psiholog Odbora sa ekipom TV Leskovca koja je slučaj zabeležila kamerom, Zoricu smo zatekli u jadnom stanju, odavala je utisak starice od 70 godina, sa povredama na licu u vidu slomljene vilice, naduvenog uva koje je od otoka bilo potpuno zatvoreno, a prilikom pregleda od strane lekara ustanovljeno je da po telu ima više otvorenih rana koje su zbrinute u Domu zdravlja u Bojniku. Angažovanjem članova Odbora i predusretljivošću osoblja Centra za zbrinjavanje odraslih ”Kuline” kod Aleksinca, za desetak dana smo Zoricu smestili u taj centar za odrasle gde i sada boravi.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *